Atopijski dermatitis (AD) je kronična upalna bolest kože karakterizirana suhoćom, ekcematoznim promjenama i svrbežom, koja obično počinje u ranom djetinjstvu, premda ima i oblika koji se prvi put javljaju u odrasloj dobi. Tijek bolesti je intermitentan, s poboljšanjima i pogoršanjima, za koje se ne može utvrditi neposredan uzrok, a mogu biti povezani s hranom, okolišnim čimbenicima i kontaktnim iritansima ili alergenima. U nekih osoba koje u kasnijem životu boluju od alergijske astme i alergijskog rinitisa atopijski dermatitis je prva manifestacija bolesti. Kada se bolest razvija od atopijskog dermatitisa do astme govori se o “alergijskom maršu”.
Najveća incidencija atopijskog dermatitis je u dječjoj dobi, kada iznosi i 20%, dok je u adolescenata i odraslih značajno niža, oko 2%. Trećina bolesnika s atopijskim dermatitisom razvija alergijski rinitis i astmu. U razvijenim zemljama incidencija atopijskog dermatitisa je u porastu.
Nedavna klasifikacija prirodnog tijeka atopijskog dermatitisa pokazuje da je to vrlo heterogena grupa bolesti, koje se međusobno razlikuju po nizu obilježja, npr. dobi nastanka, stupnju senzibilizacije na alergene iz hrane ili okoliša, reakciji na lokalnu terapiju, te prirodnom tijeku bolesti. Najčešći oblik javlja se u prve dvije godine života, i ostaje tijekom odrasle dobi, a po alergijskoj senzibilizaciji, koncentraciji IgE protutijela i predilekciji kožnih promjena razlikuje se od oblika koji se javlja u odrasloj dobi.
KLINIČKA SLIKA
Glavni simptomi atopijskog dermatitisa su ekcemi i nesnosan svrbež, s pratećim nemirom i plačem djeteta (raniji naziv neurodermitis upravo najbolje opisuje stanje dojenčeta i malog djeteta). Bolest klinički karakteriziraju izrazita suhoća kože, s mjestimičnim ekcemima, suhoćom i ekskorijacijama. Ekcemi mogu biti suhi ili vlažni, te zahvaćati i veći dio kože tijela. Proširenost i mjesta zahvaćanja ovise o dobi pacijenta. Promjene su kroničnog, ali intermitentnog tijeka, s poboljšanjima i pogoršanjima kojima se ne može nazrijeti neposredan uzrok.
U dojenčeta je najranije i najviše zahvaćeno lice – obrazi, brada, čelo, s mrljastim ekcemima na potkoljenicama, šakama, trupu te generaliziranom suhoćom kože, dok su u starije djece i adolescenata predilekcijska mjesta uglavnom pregibi velikih zglobova, a u odraslih, osim pregiba laktova i koljena često su zahvaćene šake.
DIJAGNOSTIČKA OBRADA
Za postavljanje dijagnoze atopijskog dermatitisa ne postoji specifičan test ili dijagnostička metoda. Dijagnoza se postavlja temeljem slijedećih kliničkih kriterija:
ULOGA HRANE U ATOPIJSKOM DERMATITISU
Uz AD može se javiti i alergija na hranu. Osim reakcija tipa I koje su posredovane IgE protutijelima, poznato je da neke namirnice, kao što su kravlje mlijeko i jaje, mogu izazvati pogoršanje atopijskog dermatitis, naročito u senzibilizirane dojenčadi. Indicirano je te namirnice izbaciti iz prehrane, uvesti hidrolizat mliječne formule ili kod dojene djece eliminacijsku dijetu u majke. Kod starije djece veću ulogu u pogoršanju dermatitisa igraju inhalacijski alergeni i biljna hrana srodna peludima na koju je pacijent senzibiliziran. Studije su pokazale da u više od 50% djece s AD koja su senzibilizirana na određenu hranu, njezino konzumiranje izaziva alergijske reakcije tipa I, kao i pogoršanje atopijskog ekcema, samostalno ili u kombinaciji. U procjeni uloge hrane u pogoršanju atopijskog dermatitisa alergolog mora biti vrlo oprezan, kako se osoba ne bi izložila nepotrebnim dijetama, koje mogu dovesti i do pothranjenosti, što je naročito važno u djece. S druge strane, hrana može imati važnu ulogu podržavanja umjerenog do teškog oblika atopijskog dermatitisa koji vrlo loše reagira na topičku terapiju i nakon prekida dolazi do brzog recidiva.
Potrebna je emeljita dijagnostika alergije na hranu, koja, osim temeljite anamneze i spomenutih kožnih testova, uključuje i test eliminacije u trajanju od 4-6 tjedana te potom test provokacije. Vrlo je važno objektivno zabilježiti stanje atopijskog dermatitisa u svakoj pojedinoj fazi. Kad je AD povezan s visokim IgE i senzibilizacijom na hranu, češće se javljaju urtikarija i anafilaktičke reakcije na hranu. Najčešće zastupljene namirnice koje izazivaju reakciju su kikiriki, jaja, mlijeko, soja, riba i mekušci. U oboljelih od AD također je češća alergija na lateks i nikal.
TERAPIJA
Terapija atopijskog dermatitisa provodi se u više faza i različito, ovisno o stupnju upale. Osnovna terapija uključuje višekratnu primjenu emolijenata koji nadoknađuju manjak masnoća uslijed oštećenja epitela. Potrebno je spriječiti isušivanje kože pranjem, tako da se preporuča u mlaku kupku dodati prirodno ulje ili uljni preparat koji čuva vlagu u koži i sprečava isušivanje isparavanjem, te kupku ograničiti na 5-10 minuta. Potom, na još vlažnu kožu, nanijeti emolijent radi lakšeg upijanja. Medikamentozna terapija uključuje topičke steroide, imunomodulatore, te, rijetko, citostatike.
Topički steroidi su glavna okosnica terapije. U kombinaciji s masnim neutralnim kremama postižu se najbolji rezultati. Na vlažne ekematozne promjene indicirano je primijeniti kombinaciju kortikosteroida i antibiotika radi česte kolonizacije i infekcije S. aureusom. Od ostalih terapijskih mjera koriste se još probiotici i terapija UV svjetlom, a kao terapija komplikacija AD koriste se antivirusni i antibakterijski lijekovi, te antihistaminici radi smanjivanja svrbeža. Nespecifične mjere za ublažavanje simptoma su hladni oblozi i pamučna odjeća.
PROGNOZA ATOPIJSKOG DERMATITISA
Atopijski dermatitis u većine djece prolazi ili biva znatno blaži nakon treće godine života, međutim u onih s izrazitom atopijskom anamnezom, pridruženim alergijskim bolestima i visokom senzibilizacijom, tijek je nepovoljniji i dermatitis može trajati i u odrasloj dobi. U starijih od 50 godina atopijski dermatitis je rijedak.